MARICA STANKOVIĆ - UZOR ODGOJITELJSKOG POZIVA

Biti odgojitelj - kazna ili poziv?
Ime profesorice Marice Stanković (1900.-1957.), usko je povezano uz odgojiteljski rad u orličkim i križarskim organizacijama između dva svjetska rata, te osnivanjem prvog hrvatskog svjetovnog instituta "Suradnice Krista Kralja". Rođena zagrepčanka, krštena u župi svetog Marka, školovana na preparandiji Sestara Milosrdnica u Frankopanskoj ulici, čitav je svoj život posvetila odgoju, ponajprije ženske omladine. Od svojih prvih članaka, koje piše sa svojih 17 godina, preko vodeće uloge u vodstvu pokreta hrvatske "Katoličke akcije", pa do  petogodišnjeg komunističkog zatvora u Slavonskoj Požegi i bolesničkog kreveta izgarala je samo zato da oblikuje mlade živote na sliku lika Isusa Krista. "Vrijednosti koje sam primila i usvojila od sestre Marice u svojoj mladosti bile su mi usmjerenje čitavog mog života", svjedočanstvo je križarice visoke životne dobi, a takvih se može naći veoma mnogo.

Si dei quem oderunt paedagogum fecerunt?
Da li ove riječi klasične starine "ako su bogovi nekoga mrzili učinili su ga odgojiteljem", izriču baš svu istinu teškog odgojiteljskog poziva? Zahtjevi koje  takav poziv postavlja doista su veliki, tako da blaženi Ivan Merz, prepoznavši u Marici Stanković naravne darove, predlaže, a zasigurno još više moli Gospodina, da položi zavjet čistoće i na taj način sa još većom slobodom vrši poziv. No, ni u kojem slučaju ona nije doživljavala da bi je "bogovi mrzili" i Božji poziv smatrala kaznom. Njezin životopisac, svećenik Žarko Brzić, izabire karakterističan naslov biografije "Nasmijano lice",  za njezin odgojiteljski lik, a životni ispovijednik o. Kozelj u sprovodnom govoru ističe o njoj: "Uvijek vedra i nasmijana do bučnosti!".

Nasmijano lice i radikalizam
Marica Stanković je nasmijanog lica motrila vrhunce kojima se u duhovnom rastu približavala i smiono ih predlagala mladim djevojačkim srcima. Gotovo mikroskopski je zapažala svaku pozitivnu akciju mladih članica, stavljala ih pred oči svima drugima da pobudi njihove pozitivne reakcije. Na tjednim sastancima križarskih organizacija svaka članica davala je izvještaj o svome tjednom radu. Nije li to uvijek u "zaspalim" članicama pobuđivalo pitanje:"Što sam učinila ja?". Mnogobrojna izvješća o radu i formiranju članstva sabrala je sestra Marica u poticajnu knjigu "Mladost vedrine", koja je bila svojevrsna priprema za teške križeve ateističkog poslijeratnog režima. Danas bi se mnogima orlovsko-križarske rasprave o dužini rukava košulje i haljine ili prikladnosti pojedinih vrsta plesova učinile zastarjelima, strogima ili suvišnima. No, ne dolazi li do mladenačkih brodoloma "centimetar po centimetar" i "korak po korak"? Zadivljujuća je pedagoška činjenica kod s. Marice da nikad ništa dobro nije bilo zabranjeno prije nego se u praksi ne bi ponudilo nešto što daje bolje duhovne plodove.

Vizija duše odgojitelja
"U sebi treba razvijati duh elastičnosti, širokogrudnosti, duh katoličkog univerzalizma. Ne dati se voditi nekim uskim, zaraženim, grupnim ili tradicionalnim gledanjima. Ne skučivati širinu svoga duha afektima ogorčenosti, malodušnosti, mržnje. Biti širok, uvijek širok, onako širok kako je to bio Krist Gospodin - to je naš cilj… Ići prema novom svijetu i novoj povijesti mirno, pouzdano, s dubokim uvjerenjem da desnica Gospodnja sve vodi, da sve ima svoj smisao i svoj zašto iako mi to sada ne vidimo, ali da mi u tome novomu imamo svoju ulogu i svoju misiju."

Odgojitelji crkvenog jedinstva i zajedništva
Za odgojitelja je orijentacija širine i otvorenosti prema cjelokupnoj božanskoj i ljudskoj dimenziji Crkve bitna komponenta. Taj "most" i smisao za hijerarhijsko uređenje i vodstvo Crkve koje ima božansku vlast ispitivati autentičnost karizmi pojedinih članova i pokreta blaženi Ivan Merz i Marica Stanković posvjedočili su kao karizmatski voditelji pokreta Katoličke akcije u Hrvatskoj po hijerarhijskim načelima papa Pia XI i Pia XII. Nisu li oni uzor mnogim današnjim odgojiteljima i voditeljima raznih karizmatskih pokreta? Kada je na skupu 2. lipnja 1945. godine u Radničkoj komori u Zagrebu sazvan veliki zbor prosvjetnih radnika na kojem je klevetan nadbiskup Alojzije Stepinac, hrabro ustaje Marica Stanković i, kao katolički laik, raskrinkava laži i podmetanja svome pastiru. Takva herojska ljubav prema istini koštat će je pet godina teškog logora. Neka s. Marica bude nadahnuće za "nasmijano lice i evanđeoski radikalizam" današnjim odgojiteljima, a svojim trpljenjem neka bude ogledalo hrabrosti i dosljednosti do kraja.

                                                                                                                       Milan Pušec