"Postulatura službenice Božje Marice Stanković zahvaljuje svima koji su nas na bilo koji način obavjestili o svojim molitvama za zagovor Službenice Božje i milostima koje su primili. Ovdje donosimo nekoliko pisama takvog sadržaja. Stigla su iz ratzličitih krajeva naše zemlje, pa čak i iz daleke Poljske i Rima. Utječite se i nadalje u svojim potrebama našoj sestri Marici, molite ujedno za njezinu beatifikaciju i pišite nam. Vaša su nam pisma istodobno dragocjeno svjedočanstvo i ohrabrenje u radu."

Dragi moji prijatelji!

Ovim putem želim se zahvaliti sestri dragoj Marici Stanković, što je izmolila milost kod Gospodina za koju sam joj se preporučila.

Moj sin je imao jako loše ocjene na pola godine u školi, pa je to morao sve ispravljati. Molila sam se dragom Bogu i Gospi da mu pomognu da uspije popraviti što je propustio. Kada sam dobila sliku s. Marice Stanković, moj je sin učio za težak predmet u školi da ispravi ocjenu.

Preporučila sam ga taj dan u molitve s. Marici. Kad je prošao dan u školi, sin mi je javio radosnu vijest da je ispravio ocjenu i rekao: 'Mama , ja ni sam neznam otkud sam ono sve znao, jer to nisam ni čitao, kao da je netko iza mene to govorio.' Bio je presetan.

A ja sam u srcu znala tko mu je pomogao i tko je izmolio milost kod Gospodina.

Zahvaljujem se dragoj s. Marici Stanković za njene molitve i odlučila sam: Kad je ona pomogla i mom sinu i ja želim pomoći njoj.

I zato vam javljam ovu radosnu vijest i molim se na svetoj misi da dragi Bog dade da se proglasi sveticom, jer je ona za nas već sveta.

Srdačno vas pozdravljam i želim svako dobro.

Zahvaljujem se na časopisu i nastojat ću ga proširiti svojim bližnjima, da se i oni u svojim potrebama mole s. Marici i ako dobiju Božje milosrđe da vam jave.

M. P.

Hvaljen Isus i Marija!

Evo želim zahvalti Majci Božjoj i Isusu dragom po zagovoru Alojzija Stepinca i Marice Stanković, kao i ostalih mojih dragih blaženika, Ante Antića, Petra Barbarića i drugih.

Molila sam im se, jer mi je sin u ratu izgubio živce pa mene majku svoju malo previše ponižava. Molila sam zagovor blaženika i sada je već šest mjeseci kako se promjenio i ne diže tona na mene. Sa srećom to javljam i Bogu zahvaljujem.

A molim i za druge majke koje trpe od svojih sinova i kažem im da i one mole.

Ja sam sretna zbog uslišanja i mnogo zahvaljujem.

A. Z.

Zahvaljujem za ozdravljenje po Maričinu zagovoru. Bila sam iznenada osjetila krvarenje crijeva, koje je bez bolova duže potrajalo.

Jedne sam noći onda osjetila mučninu u želucu i odmah sam povraćala krv. Hitno su me prevezli u bolnicu, gdje sam ostala petnaest dana. Pokušavali su raznim pregledima nešto pronaći, ali mi ništa nisu rekli. Dobivala sam infuziju i neki lijek za čir.

Lijek sam uzimala neko vrijeme i nije mi se više ništa pojavilo. U međuvremenu sam molila za Maričinu beatifikaciju i njoj sam se preporučila.

Ja sam bila križarica i Marica je bila naša draga voditeljica. U 87. godini svoga života sam to doživjela i izdržala uz Božju pomoć i zagovor drage Marice.

Molila sam za još jedno duhovno ozdravljenje jedne osobe, pa je i to uslišano po Maričinoj molbi.

M. O.

Zdušno sam molio nebeski zagovor Službenice Božje Marice Stanković u pripremi meni najzahtjevnijeg ispita na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu. Odlično položeni ispit potaknuo je u meni potrebu i želju da joj se češće utječem u zagovor.

I. G., bogoslov na studiju u Rimu.

Želim se zahvaliti službenici Božjoj Marici Stanković, koju sam molila za pomoć kod ispita na fakultetu i kojoj sam povjerila moje školovanje, na svakoj pomoći, jer utječući se njoj svoje sam ispite sve položila. Na ovaj način joj želim reći hvala i dalje se stavljam pod njezin zagovor i zaštitu.

Bernardica

Dragi prijatelji u Gospodinu Isusu!

Zovem se Marek, student sam teologije. Nedavno sam na web stranici pronašao vrlo kratku životnu priču Marice Stanković.

Moram vam reći da je ona postala moja draga Prijateljica. Svaki dan je molim za pomoć i osjećam da mi pomaže na mnoge načine. Nažalost, bojim se da je Marica nepoznata ovdje u Poljskoj, nema informacija o njoj dostupnih na mom jeziku.

A ja mislim da je poruka njezina života vrlo važna također ovdje u mojoj zemlji. Zato, želio bih je učiniti poznatom i voljenom u Poljskoj. Također, ja bih želio znati više o Marici Stanković. Znam čitati na engleskom, španjolskom, talijanskom, francuskom, njemačkom, i dakako poljskom, i malo na hrvatskom.

Neka Vam Gospodin udjeli mir.

Vaš odani

Jedlec, 31. VIII. 2009.

Marek

PO ZAGOVORU SESTRE MARICE...

Draga sestro Marice Stanković, osjećam se pozvanom uputiti ti par riječi.
Najprije te molim za blagoslov žena u našoj Krčkoj biskupiji, a posebno za one koje su upoznale tvoj život i rad te nalaze u tome snagu za današnji život.

Hvala ti što si svojim životom i danas mnogima putokaz vjere.

Zahvaljujem ti i na susretu naših žena u Betaniji kojem, na svoju veliku žalost, zbog svoje slabosti i obiteljskih obaveza nisam prisustvovala.

Ne moram ti ni reći koliko mi je žao i kako mi na poseban način odjekuju tvoje davno izgovorene riječi:
»…Bile smo još tako zahvaćene od ljudi, od svijeta, od sebe, da je za Gospodina bilo vrlo malo mjesta u našim srcima, iako smo sve mislile da smo potpuno njegove. Trebalo je ta srca naša očistiti od sebičnosti, osjetljivosti, od svakog i najmanjeg daška nesavršenosti…«
Kao žena, često sam rastrgana između obitelji i želje za dosljednošću Kristova nauka. Često me umor i bezvoljnost odvlače od svega. Ponekad od problema ni ne vidim Isusa koji i uporno želi pomoći. Često zaboravljam ono najvažnije.

Draga sestro Marice, pouči nas da znamo razlučiti u životu ono bitno i Bogu drago.

Moli za nas Boga da budemo ponizne i strpljive. Blagoslovi buduće susrete naših žena.

Božica

Iako se već mjesecima planiram javiti u Postulaturu službenice Božje Marice Stanković, ipak to tek sada činim. Sasvim nenadano, u jesen 2009. godine stariji sin vraćajući se s nedjeljne mise donio mi je iz crkve brošuricu o Marici.

Od toga dana ona je postala mojom zaštitnicom. Gledajući njezinu sliku osjetila sam toplinu i prekrasnu energiju, tako čistu i snažnu da čovjek poželi ostati zauvijek s njom.

Postala je moja zaštitnica, savjetnica, učiteljica, pomoćnica, zagovornica, prijateljica, sestrica, dobri duh... Mijenja me, polako i sigurno, kad zatreba u jednom trenutku. Moje pogreške usmjerava k pozitivnom i uspjehu. Dovela me i do knjižice »Krvi Kristova, spasi nas!« Poznanstvo s Maricom daje mi snagu i gotovo materijalni dokaz da nismo sami i da nikad nismo ostavljeni od Boga.

Hvaljen Isus i Marija.

A. B.

Evo, već je godina dana kako sam dobila milost uslišanja zagovorom službenice Božje Marice Stanković pa želim javno posvjedočiti.

Moj je sestrić ostao bez posla a ja sam molila molitvu službenici Božjoj Marici Stanković. Nije prošlo dugo a moga su sestrića vratili na posao. Zahvalna sam Bogu što me je uslišao po zagovoru sestre Marice.

Njegov život i posao preporučam Božjoj milosti i proviđenju te zagovoru sestre Marice.

M. L., Sesvetski Kraljevec

Prije pet godina operirala sam karcinom dojke i prošla šest jakih kemoterapija i 25 zračenja. Situacija je bila ozbiljna pa su i terapije bile takve. Neću ići u detalje nego samo na ono bitno. Nakon godinu i pol, otprilike, počele su mi se javljati promjene na palčevima obje noge. Nokti su rasli ulijevo i udesno a ne ravno kao do tada i pri tom su se i kosti deformirale.

To je bilo vrlo bolno ali kad je počelo krvarenje iz oba palca trebalo je svaki dan previjati, ponekad i više puta, i unatoč tome krv bi namočila i čarape i cipele. Dobro je bilo ljeti kad se nose sandale ali kad je hladno i kišovito – e, to je bilo vrlo bolno. Bolno je bilo imati i čarape a kamo li cipele. Jedva sam našla obuću u kojoj mogu izdržati. Htjela sam otići k liječniku ali sam vidjela slične pojave kod pokojne prijateljice M.M. i to nije bilo za operaciju jer je u pitanju proces izazvan spomenutim terapijama.

Bilo mi je sve teže, ponajviše zbog krvarenja ali i bolova. Igrom slučaja, u proljeće prošle godine prilikom selidbe jedna mi je osoba stala na desni palac. To je bilo trenutno jako bolno, krv je jače potekla a nokat se sasvim iščupao iz palca, ali i spasonosno jer je bez nokta bilo lakše a i kost se vratila u normalu.

Ostao je još jedan palac koji je nastavio sve više krvariti a povremeno je dolazilo do upale, pa bi nakon upale postajao ljubičasto-plav. Koristila sam antiseptike i razne masti ali nije bilo bolje. Spremala sam se ipak poći doktoru ali što ću reći mami ako bude kakav zahvat (skrivam od nje sve to jer mi je sestra umrla od iste dijagnoze)? A onda odlučim moliti se sestri Marici za zagovor.

Bila sam čvrsto uvjerena da će mi pomoći jer mi se činilo da dalje ne mogu. Jednostavno sam toga časa kad sam odlučila moliti njezin zagovor osjetila da će mi pomoći. Molila sam njenu molitvu sa sličice nekoliko dana. I doista. Jednoga dana sam se iznenadila jer palac više nije krvario. Ni sutradan. Oteklina se povlačila, palac je dobio za kratko vrijeme normalnu, zdravu boju.

Nemam bolove i ne mogu još shvatiti da me ne boli. Još uvijek se svakoga dana zahvaljujem Gospodinu i sestri Marici koja mi je nakon ovoga još puno rekla o sebi.

Ja vam to ne mogu izreći. I pred ovim što vam rekoh osjećam strahopoštovanje jer to su stvari koje ostaju duboko u meni.

B. P.

Kao da je jučer bilo kad ste nam pričali o našoj pokojnoj sestri Marici, pa iako se polako osjećam kao da me onaj prvi žar napušta, uvijek, kad mi život donese neki nemili »obični« događaj, ja se sjetim što je ona prošla i nekako se nađem postiđena pred veličinom te žene. Tada mi bude žao za sve mlakosti u mojoj vjeri…

I.

Čitatelje našeg lista obradovat ćete svojim prilogom.
Rado ćemo ga objaviti, bila to molitva,
zahvala ili razmišljanje.
Javite nam se!